Suđenje u rukometu i košarci

Tijekom rukometnih i košarkaških utakmica suci su prilično zaposleni. Budući da se radi o vrlo dinamičnim i brzim sportovima suci moraju u svakom trenutku biti koncentrirani i pokušati donijeti ispravne odluke koje neće naštetiti niti jednoj momčadi.

U tim sportovima zajedničko je da igrač ne smije igrati nogom. Isto tako, radi se o sportovima u kojima je česta kontakt igra. Dakle, suci moraju biti sposobni procijeniti je li određeni kontakt bio dovoljan za prekršaj ili ne. U oba ta sporta postoje ekipe koje igraju vrlo grubo, stoga suci moraju obratiti pažnju na to i od početka utakmice dati do znanja igračima da će za tako grubu igru biti strogo sankcionirani.

Što se tiče košarke, u njoj ako igrač skupi 5 osobnih pogrešaka napušta igru. Takvo je pravilo u Europi, dok je granica u NBA-u postavljena na 6 osobnih pogrešaka. Sudac može svirati nesportsku ili tehničku pogrešku, tada ekipa na kojoj je takva pogreška napravljena ima slobodna bacanja i napad, dok kod osobnih pogrešaka, nakon iskorištenog bonusa, dolazi do slobodnih bacanja.

U rukometu je situacija takva da se za oštar i grub prekršaj dobiju 2 minute isključenja. Mogu se dobiti i žuti te crveni kartoni. Žuti su najčešći na početku utakmice, dok se crvenim kažnjava izrazito nesportski potez poput udaranja protivnika laktom i slično.

U svim ekipnim sportovima suci moraju biti odlučni, precizni, sposobni te od početka uspostaviti svoj vlastiti autoritet. Ukoliko to ne naprave, može se dogoditi situacija da im utakmica izmakne iz kontrole što za niti jednog suca nije nimalo dobro.