Što je epika?

Epika je jedan od četiriju književnih rodova. U epiku spadaju djela koja pripovijedaju o događajima i likovima. Dijeli se na epsku poeziju i epsku prozu zavisno o tome je li djelo pisano u stihu ili u prozi. Svaka ta vrsta ima svoje podvrste poput epa, romana, pripovijetke i slično.

Ovaj književni rod nastao je u antičkoj Grčkoj. Naziv dolazi od grčke riječi ephos što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Najveći epski pjesnik Homer živio je upravo u doba antičke Grčke. Njegove epopeje Ilijada i Odiseja svrstavaju se među najznačajnije epove u povijesti.

Epska se poezija dijeli na epove i epske pjesme. Epovi su složeniji, imaju razgranatu radnju, više likova i događaja. Najvažnija vrsta epa je junačko-povijesni ep ili epopeja. Osim već spomenutih Homerovih epova, poznate epopeje su još: Pjesma o Cidu, Pjesma o Nibelunzima, Pjesma o Rolandu, Mahabharata, Ramayana, Kalevala, Eda, a od Hrvatskih: Osman koji je napisao Ivan Gundulić i epopeja Smrt Smail-age Čengića čiji je autor Ivan Mažuranić.

Epska proza ima jednostavne i složene oblike. Jednostavni su: mit, bajka, basna, legenda, saga, zagonetka, vic, aforizam, dok su složeni oblici: roman, novela, kratka priča i pripovijetka. Najvažniji oblik je roman. Prvi pravi roman napisao je Migeul de Cervantes, njegov roman Bistri vitez Don Quijote od Manche je jedan najpoznatijih u povijesti. Prvi hrvatski roman su Planine, autora Petra Zoranića.

U epici se koriste razne tehnike kao što su opisivanje, dijalozi i monolozi, pripovijedanje. Tipične tehnike za epove su invokacija (zaziv), retardacija (usporavanje radnje), umetanje digresija i epizoda, In medias res (u središte događaja), simultanost, ponavljanje.